Naziv Palilula potiče iz vremena osmanske vlasti u Beogradu. Prema najčešće prihvaćenom tumačenju, izvan tadašnjih gradskih zidina bilo je dozvoljeno paljenje lule (duvana), dok je unutar tvrđave i varoši to bilo strogo zabranjeno zbog opasnosti od požara. Stanovnici su se zato okupljali na prostoru današnje Palilule, gde su mogli slobodno pušiti, što je vremenom dovelo do formiranja naziva koji se zadržao do danas.
Ovaj naziv ima dublju simboliku: Palilula je od samog početka bila prostor izvan kontrole centra, mesto slobodnijeg života, rub grada gde su se mešali trgovci, zanatlije i siromašniji slojevi stanovništva. Taj „periferni duh“ ostao je jedna od ključnih karakteristika Palilule kroz čitavu njenu istoriju.
